Osnovna funkcija video kamere je da prenosi ono što "vidi" na uređaj za snimanje ili direktno korisniku. Kamera predstavlja oči video nadzornog sustava.

Moderne digitalne kamere dobijaju sliku pomoću CMOS ili CCD senzora, čija kvaliteta direktno utječe na kvalitetu slike koju kamera snima. Nakon što senzor ostatku elektronike prenese vidljivu sliku, ovisno o tipu kamere, signal se prilagođava potrebnom izlazu iz kamere. Ako se radi o IP kameri, slika se prenosi u encoder koji, ovisno o vrsti codeca (SMAC-M, h.264, h.265, s+265, MJPEG i sl.), kodira sliku.

S obzirom na snagu DSP procesora i podešenim parametrima IP kamere, izlazni će signal biti kodiran odabranim codecom u zadanoj rezoluciji te broju slika u sekundi (frame per second=FPS). Da bi video zapis bio kvalitetan i bez trzanja, potreban je minimum od 12 slika u sekundi.

Snimač, SD kartica u kameri, ili aplikacija za snimanje na računalu preuzimaju signal s kamere te ga snimaju kako bi se zapis kasnije mogao reproducirati. Snimka se također može izdvojiti za dokazne potrebe, ili reproducirati preko ekrana spojenog na uređaj za snimanje odnosno računalom/pametnim telefonom preko mrežne infrastrukture ili interneta.

Kamera za video nadzor najvažnija je komponenta sustava za video nadzor jer predstavlja izvor informacija.

• Rezolucija – broj piksela koji se nalaze na ekranu prilikom prikaza slike. Veća rezolucija je uvijek bolja.
• Noćni režim rada – sposobnost kamere da radi dobre noćne snimke i do koliko metara udaljenosti. Tehnologija koja garantira vidljivost po noći je:
  
  • IR osvjetljenje integrirano u kameri
  • Starlight tehnologija koja omogućava kameri da pruža sliku u boji čak i po noći
  • Super Starlight tehnologija, isto kao Starlight, uz dodatno drastično poboljšanje kvalitete slike
• Vodootpornost – da li je i u kojoj mjeri kamera vodootporna
• Materijal izrade – materijal od kojeg je napravljeno kućište kamere, jer od toga direktno ovisi njena izdržljivost
• Dimenzije – ovise o situaciji u prostoru i potrebi da kamera bude diskretna
• Video i zvučne analitičke mogućnosti - funkcija koja korisniku osim samog video nadzora, pruža i razne dodatne informacije ili alarme. Na primjer brojanje ljudi, vozila, detekcija kretanja u pogrešnom smjeru, detekcija krika ili pucnja i sl.

Standard koji označava otpornost kamera na vanjske uticaje i vodu naziva se IP (Ingress Protection) i definiran je međunarodnim standardom EN 60529. Svaka kamera ima IP oznaku na koju valja obratiti pažnju kako bi se uskladile potrebe video nadzora sa specifikacijom.

Prvi broj (X) označava otpornost kamere na prašinu dok drugi broj (Y) označava otpornost kamere na vodu, odnosno vlagu (IP XY).

Prednost analognog sustava video nadzora je u prvom redu njegova jednostavnost. Analogni video je standard već desetljećima. Neovisno o proizvođaču opreme, bilo koja kamera može se spojiti na bilo koji snimač. Potrebno je samo uskladiti PAL/NTSC standard. Tada se instalacija analognog sustava video nadzora svodi na proces priključivanja kabela u snimač i kameru, uz napajanje kamere i snimača. Vrlo jednostavno. Analogne su kamere također puno jeftinije od IP kamera jer ne trebaju imati encoder.

S druge strane, analogni sustav video nadzora ima manju fleksibilnost i teže se nadograđuje, s obzirom na način kabliranja. Konkretno, svaka se kamera mora izravno povezati na videosnimač. Tu se javlja problem oko polaganja kabela. Shema kabliranja dobiva zvjezdasti oblik gdje je svaka kamera i pripadajući kabel jedan krak te zvijezde. Polaganje kabela se komplicira ako postoji više kamera na istoj strani objekta jer je tada potrebno provući više kabela kroz jednu cijev. Nadalje, snimači imaju određeni broj ulaza te ako je na snimač s 4 ulaza potrebno spojiti petu kameru, rješenje je isključivo kupnja novog snimača i diska.

S druge strane, za spajanje IP kamera i snimača potrebna je samo mrežna konekcija do ostatka mreže. Kako zbog potreba poslovanja sva poduzeća imaju već postojeću podatkovnu infrastrukturu, instalacija/proširenje IP video nadzora nije ništa drugačije od spajanja dodatnog računala u postojeću mrežu.

Svaka analogna kamera mora imati napajanje – preko utičnice neposredno uz kameru ili provlačenjem dodatnog kabela za napajanje – što poskupljuje instalaciju. Isto tako, ako se žele koristite PTZ kamere ili prenijeti zvuk, potrebno je još više kabela. U usporedbi s tim, IP kamera treba samo jedan mrežni kabel niske cijene. Isto tako, IP tehnologiju ne zahtijeva provlačenje mrežnih kabela od svake kamere do snimača, već samo od pojedine kamere do najbližeg mrežnog preklopnika (switch) koji je povezan na uređaj za snimanje. IP kamere napajaju se koristeći PoE tehnologiju, pri kojoj se napajanje dovodi do kamere preko mrežnog kabela bez potrebe za dodatnim strujnim pretvaračem za pojedinu kameru. Osim takvog napajanja, IP kamere prihvaćaju i direktno spojenu struju te je moguće kombinirati vrste napajanja ovisno o situaciji na terenu.

Usporedba analogne i IP kamere gotovo je nemoguća kada se radi o video inteligenciji. Analogne su kamere "ne-inteligentni" uređaji koji su sposobni poslati samo i isključivo video signal. Ne postoji ugrađena video inteligencija u obliku detekcije pokreta, promjene rezolucije, broja slika (frame rate), svjetlosti, detekciju neovlaštenog rukovanja, itd. Za razliku od toga, IP kamere mogu biti sustav za sebe. Nije potreban snimač. Većina IP kamera ima ugrađenu podršku za SD karticu ili mogućnost spremanja na NAS (network attached storage) te mogu poslati e-poštu prilikom nekog alarmnog događaja.